Novo mjesto!

Prebacili smo se na novi blog:

http://galerijaskc.tumblr.com/

Čitamo se!

[ Radionica v0.01 : Video mapping ]

[prostori]

Galerija SKC otvara prijave za radionicu video mapiranja do 29. travnja 2014.
Prijave šaljite na naš mail skc.galerija@gmail.com
Ludim stvarima učit će vas i nas Gospodin Brodski i Marocco, zajedničkim imenom OBLIK 3!

Više informacija na stranici SKC-a

[ Stražnji ulazi ]

[prostori]

Izložbu Stražnji ulazi otvorili smo 27. veljače 2014. u 19 sati. Svoje radove predstavili su Katerina Duda, Luka Kedžo, Tamara Tokić i Dino Topolnjak, studenti Akademije primijenjenih umjetnosti u Rijeci, Akademije likovnih umjenosti u Zagrebu, te Akademije dramskih umjetnosti u Zagrebu. Kustosice izložbe su Liberta Mišan i Sara Salamon.

Izložba je nastala unutar prvog tromjesečnog ciklusa Galerije koji se bavi temom Prostora. “O prostorima razgovaramo preko objekta: nižemo ih  i granamo u odnosu na njega. Tako raslojene prostore često kategoriziramo u dihotomiji velikog i malog, javnog i privatnog, otvorenog i zatvorenog... No, kad objekt priča o prostoru, on priča gestom. I tada polako ulazimo u domenu sjećanja i fragmenata. (…) Stražnji ulazi donose nam prijenos igre prostora i nas, čiji rezultat više priča o nama, ne toliko o njemu”, napisala je Sara Salamon.

Stražnji ulazi mogli su se pogledati do 11. ožujka.

Više o izložbi pogledajte na adresi http://www.skc.uniri.hr/ 

i na http://www.kulturpunkt.hr/content/straznji-ulazi

[ Nepokoreni grad: promocija novog broja]

[prostori]

27. veljače 2014. u Galeriji SKC predstavio se novi broj Nepokorenog grada, časopisa Mladih antifašistkinja Zagreba. Katerina Duda, članica uredništva, rezimirala je teme drugog broja Nepokorenog grada koji tematizira antifašističko naslijeđe ženskih borbi u Jugoslaviji kao i razgradnju socijalne mreže i posljedice ovakve politike po žene, potom spoj tehnologije i politike u projektu Cibersyn u Allendeovom Čileu, konstituiranje narodne fronte u Francuskoj, probleme pojma Ujedinjene fronte u Engleskoj, kao i radničke borbe u Srbiji. Pored toga, sadržava i izvještaja sa tribina održanih u prostorima udruge koji čitateljima daju uvid u perspektive odnosa spram referenduma ili prava manjina, a u intervjuima sa navijačima ili umjetnicima podcrtani su neki od dostupnih alata društvene solidarnosti. 

Ono što je nama zanimljivo jest intervju sa Andrejom Kulunčić, Učiniti problem vidljivim: o društvenoj praksi u umjetnosti.

Nepokoreni grad možete preuzeti na linku.

[ Luka Kedžo: O prostoru ]

[prostori]

Luka Kedžo 

NLB_001

2014.

Umjesto uvoda - problem.

Ideja prostora je ideja problema. Maskiranje problema u nekakvu formu? Jer, prostor nije ništa do nakupine problema pod istim krovom. Od početka je taj problem aktualan, otkad se čovjek dosjetio da mu je hladno i da svi hoće nešto od njega ili njega samoga - od tad je taj problem. Žuljalo ga je nebo pa si je napravio krov, nad glavom naravno. Onda je vidio da mu je raspored soba nekako “neprirodan” i da mnogo ljudi živi oko njega i pokupio se opet. Tako se svako malo čovjek premjesti iz jednog prostora u drugi i glupavo se nada da će se tamo spasiti i da je njegovoj šarmantnoj potrazi - kraj. Nije. Ne vrijedi niti jedan prostor za čovjeka. Ne vrijedi onaj zeleni, ne vrijedi onaj armirani a ne vrijedi ni ovaj digitalni. Taj takozvani prostor vrijedi u trenutku svježeg koraka i to onog trena kad se noga zamahnuto giba prema gore. Kad se korak ostvari a stopalo nagazi u prostor - kraj. Zbog toga se čovjek mora neprestano pretakati iz jedne čaše u drugu a zna da niti u jednoj neće biti sretan. Tu se vidi ta bezobrazno tanka maskiranost prostora. Prostor je zamišljen kao usisavač slobode. Ta grozna cijev, ne vidi se prostim okom ali, je na svakom polju i čim staviš obje noge na to polje osjećaš da se zrak počeo kovitlati. Krojači prostora i ostatak pomoćnih radnika, koji su osjetili to usisavanje ali eto taj dan nisu bili raspoloženi za korak dalje, su ti koji se svakodnevno pobrinu da se prostoru ništa ne dogodi. Svaki dan ga premjere, upitaju ga za zdravlje i nastave samozadovoljno tapkati nožicama, u mjestu!

Ali ako se prostoru proba naškoditi ili nekako mu umaknuti onda se okupe čuvaoci tajne prostora i svečano te odalame zlatnom nožicom u guzicu i eto sad si slobodan, slobodan da nađeš novi prostor. Onda tumaraš do nekog drugog prostora u kojem cvate cvijeće najveće rezolucije a za neslobodu nitko čuo nije. Mlohavo zakoračiš promrznutim stopalom i osjetiš da je polje toplo a stopalo se svo raznježi i rasprostre svoje prste podanike mljackajući od ugode. Ubrzo osjetiš da ta obećana toplina zapravo peče i da je jedino o čemu razmišljaš - bijeg! Paf - zlatnom nožicom u guzicu!

Sve ovo naslagano do sad, ispremetano zgodnim asocijacijama i pokojom uspjelom metaforom je bačen kamen prema praznom prostoru…!

Dosta bajke!

Ja sam se ovdje kretao između prostora slike, fotografije, kolaža, imagea, siromašnih kolor profila (kako to tužno zvuči), nepostojanja dna, nepostojanja d.n.a. u sjajnom prostoru image-a. Probao sam probušiti Photoshop i vidjeti što je s druge strane. S druge strane probao sam se približiti zidu ali samo kako bih mu šapnuo da ne vrijedi ništa i da je on tek sluga prostora.

Probao sam pobjeći.

Prostor je zapravo jedan.

[ IGRAONICA v0.01 ]

[prostori]

Igraonica je eksperimentalni projekt Galerije SKC koji unutar tematskog tromjesečja /prostori/ uvodi pitanje prostora teksta.  Projekt se izvodi u tri faze, 1. [hidden workshop], 2. [iskustvo teksta]/okrugli stol, 3. [unconclusive results], a održat će se 21.2. i 22. 2. 2014. u prostorima Galerije SKC (Palach, Kružna ulica 6a, ulaz sa strane) u 18 sati.

======

INDEX:

======

1. Što

2. Zašto

=======

1. Što

=======

Igraonica iskušava neke strategije koje se odnose na komunikaciju teksta i svijeta. [hidden workshop] naziv je za zatvorenu radionicu koja uključuje mlade riječke autore koji su će u privatno-javnoj komunikaciji međusobno komentirati svoje objavljene tekstove i to prema principu čitateljske igre, vodeći se za onim impulsima koji su prisutni kada sami čitaju nečiji tekst. Okrugli stol [iskustvo teksta] otvoren je za sve željne igre i  kao su-govornike dovodi one koji su oblikovali put teksta. Okrugli stol istražuje status teksta prilikom njegovog prelaska iz privatnog u javni prostor te propituje modele javne komunikacije koji se nakon tog prijelaza stvaraju. objekt [unconclusive results] posljedica je igre i tek traži svoju formu.

========

2.Zašto

========

Tekst se, po svojoj objavi, sa svijetom igra na različite načine od koji se većina odvija u privatnom, mikro-prostoru, čitatelja. Budući da je riječka literarna scena u posljednjih nekoliko mjeseci ponudila prostor za tekstove mladih autora, želimo modelirati čitateljski proces stavivši ga u drugačije okvire i unutar 'sigurne zone' istražiti jedan tip feedbacka, takvog da je njegov primarni fokus na kreativnim impulsima  koje nudi pojedini tekst i čiji rezultat može pokrenuti nove kreativne impulse nastale kroz komunikaciju o tekstu. Na igru pozivamo jer tapkamo prema obrisima drugačijeg modela, a mislimo da bismo u igri neke od njih mogli i ucrtati. Rezultat ne namećemo, volimo proces.

[ PROSTORI ]

Počinjemo ispitivati prostore.

Galerija SKC otvara svoje novo (i prvo) tromjesečje s problemom i mapiranjem Prostora. 

[ Uvod u prostore

by: Marko Luka-Zubčić

Prostor. Naočigled neutralna arty tema. Ali pitanja su prostora upravo time što su beskonačna beskonačno neodgovorena i stoga moraju biti uvijek isponova postavljana. Jer pitanje je prostora pitanje tijela: objekta koji se ponaša među drugim objektima, s drugim objektima stvarajući prostor ili dijeleći prostor koji im je dan, ovisno o preferiranom načinu ulaska u ideju prostora. Ukoliko ga stvaraju zajedno, prostor je rezultat pregovora među tkivima; ukoliko im je dan, prostor je ono što tkiva zajednički trpe. U oba slučaja, impregniran je znakovima i imenima, ne samo u njihovome doslovnom smislu, već i u njihovim materijalnim manifestacijama: kako kaže Patrik Schumacher, teoretičar arhitekture, Foucault, teoretičar moći, nas je naučio da klasifikacija (idejni koncept) treba police (materijalni proizvod). Semiotika, porazi i trulež semiotike, i fizikalnost prostora su na beskonačno mnogo mjesta instanciranja tog pitanja porozne ili izomorfne kategorije. I upravo su ti ‘prostori’ presijecanja pregovora i trpljenja ono što uvijek isponova traži istraživanje.Prostori predstavljeni u ovoj izložbi predivna su istraživanja. Svaki put kada smo suočeni s estetskim istraživanjem, isponova se sjetimo koliko smo zaboravili važnost takvog istraživanja, i načina na koje može izmijeniti i obogatiti naše unutrašnje strukture, naša čitanja i naše svjesnosti prostora Drugih, ali i naših prostora, tradicionalno nezahvalno demarkiranih kao unutrašnjih i vanjskih. Nezahvalno, jer nas uči granicama tamo gdje bi nas trebalo učiti otvaranjima. I to nam priča o prostorima, jer prostor nastaje granicama. A granice nas štite, kao i imena, a zaštita nam treba. Sve dok ne uđe u naš prostor. Sve dok mi ne postanemo prostor u koji je ucrtana granica: do tog je tijela društvo zdravo. Kada je to tijelo naše tijelo, tada granica postaje neprijatelj. Tako da moramo biti oprezni s granicama. Što će reći: moramo biti oprezni s prostorima. ]